Bounce - posjeta web sajtu pri kojoj posjetilac napušta sajt, a da prethodno nije uradio nikakvu interakciju na istom, ostim što je pogledao stranicu kojoj je pristupio.

Bounce rate – procenat posjetilaca web sajta koji isti odmah napuštaju bez klikanja ili bilo kakve interakcije sa drugim segmentima sajta.

Brand Awarness – nivo ili stepen prema kome potencijalni potrošač može identifikovati određeni proizvod ili uslugu. Povećan Brand awareness je jedan od dva najbitnija cilja u digitalnom marketing  (drugi je Conversion bilo kog tipa).

Converions – izvršenje zadatog cilja, kao što je pretvaranje Prospecta-a u Lead ili Lead-a u Paying customer.

Lead – potencijalni potrošač u prodajnom lijevku koji je komunicirao sa poslovanjem obično preko kontakt forme.

Prospect – kvalifikovana i zainteresovana osoba koja je putem dvosmerne interakcije pokazala da se priprema za donošenje odluke o kupovini.

Lead Generation – proces privlačenja i konvertovanja Prospect-a u Lead-ove nakon što su konvertovani iz Visitor-a, a prije procesa prodaje prizvoda i usluga.

Brand Compliance – sastoji se od toga da obezbijedi da  izgled Brenda (logo, slogan, oznaka i svi drugi vizuelni elementi) i glas brenda konzistenti na svim medijima.

Byer Persona – polu-fikciona reprezentacija idealnog potrošača bazirana na stvarnim podacima o postojećim potrošačima i istraživanju tržišta, koja uključuje demogradske podatke, šeme ponašanja, motivaciju i ciljeve.

Buyer Journey (Customer Journey, Marketing Funnel, Conversion Path) – sekvenca događaja prije nego što potrošač kupi nešto, uključujući Prospect awarness, Lead conversion, Customer sales i Customer delight.

Call to Action – ključna komponenta u digitalnom marketingu koja šalje poruku tipa “Registruj se danas!” i “Kupi odmah!”, krirana da ubijedi posjetioca sajta da izvrši akciju odmah.

Clich-Through-Rate (CTR) – metrika koja pokazuje koliko ljudi često kliknu na reklamu nako što je vide. Pomaže da se otkrije koliko su poruke u reklamama kvalitetne i relevantnost pretrage. Može se proračunati tako što se podijeli ukupan broj klikova na reklamu sa ukupnim brojem prikaza (koliko je puta reklama pogledana).

Cost-Per-Click (CPC) – novac koji je potrošen za klik na reklamu u Pay-Per-Click (PPC) kampanju. U AdWords platformi, svaka ključna riječ ima procijenjenu cijenu klika, ali cijena varira u reln

Pay-Per-Click (PPC) – model online oglašavanja u kome je oglašavač plaćen za njihove oglase kada se klikne na oglas. PPC model je najčešće povezan sa pretraživačima i oglašavanjem putem društvenih mreža kao što su Google Ads i Facebook oglasi.

Return On Ad Spend (ROAS) – PPC marketinška metoda koja pokazuje dobit u odnosu na količinu novca potrošenu na oglašavanje.

Content Amplification – proces koji pomaže da Content dosegne do značajno šireg auditorija; praksa obuhvata mnoge individualne tehnike, strategije i metode kao što su plaćene reklame na društvenim mrežama ili korištenje korporativnih e-mail listi.

Content Marketing – način reklamiranja proizvoda i usluga kod ciljanog auditorijuma edukativnim ili zabavnim sadržajem.

Contextual Marketing – derektni oblik marketinga, ciljano reklamiranje zasnovano na potencijalnim interesovanjima potrošača.

Mobile Marketing – strategija digitalnog marketinga koja je usmjerena ka dostizanju ciljne publike na pametnim telefonima, tabletima i drugim mobilnim uređajima, preko web sajta, email-a, SMS-a i MMS-a, društvenih mreža i aplikacija.

Omnichannel Marketing – kros-kanalski pristup marketingu koji ima za cilj da obezbijedi jedinstveno iskustvo za kupce.

Search Engine Marketing (SEM) – forma marketinga koja nastoji promovisati web sajtove povećanjem njihove vidljivosti na stranicama rezultata pretrage u pretraživačima (SERP); SEM se ostvaruje primarno kroz plaćeni marketing i SEO,  prilagođavanjem i/ili ponovnim pisanjem sadržaja web sajta kako bi se postigao što bolji rang u rezultatima pretrage.

Remarketing (Retargeting) – tip plaćanog oglasa koji omogućava oglašavačima da prikazuju oglas klijentima koji su posjetili njihovu web stranicu; jednom kada korisnik posjeti web sajt, podaci nazvani „Cookie“ budu smješteni u njegov pretraživač – kada korisnik posjećuje druge sajtove, taj Cookie omogućava remarketing oglasima da se pojave.

Looklike Audience – opcija targetiranja koja postoji na Facebook marketing servisu, kreirana kako bi identifikovala zajedničke osobine među članovima grupa (kao što su Facebook fan stranice).

Machine Leraning – softverski algoritam koji koristi određene skupove podataka i privala programiranjih od strane čovjeka; postaji brži i pametniji dok obavljaju zadatke za koje su kreirani.

Optimization – marketeri se usredsređuju na optimizaciju radije nego na velike izmjene zbog  „Zakona o inkrementalnim poboljšanjima“, koji kaže da mala dodatna poboljšanja i promjene dovode do velikih poboljšanja i pomjena tokom vremena.

Quality Score – Google AdWord-ova ocjena relevantnosti i kvaliteta ključnih riječi koje se koriste u PPC kampanji; u velikoj mjeri određena relevantnošću kopije oglasa, očekivanog CTR-a, kao kvalitetom i relevantnošću Landing page-a

Query – riječ (rečenica) unesena u neki pretraživač od strane korisnika.

Real-Time Engagement – odgovaranje Prospektima, Lead-erima i Klijentima u realnom vremenu, preko društvenih mreža, četova ili live-streaming-a sa događaja.

Referral  - oznaka u Google analitici koja predstavlja posjetu web sajtu koja je došla sa drugog web sajta (nasuprot posjeta koje dolaze npr. sa Google pretrage); kada korisnici kliknu na link koji vodi na eksterni web sajt, kaže se da su oni "referred" do njega.

Organic - saobraćaj na web sajtu koji dolazi od klikanja na neplaćene rezultate u pretragama; raste kako se sajt rangira bolje sa ključnim riječima.

Outbound Link (External link) – bilo koji link na web stranici koji vodi na eksterni web sajt.

Owned Media – bilo koji medij ili oglašavač koji kompanija posjeduje i kontroliše: web sajt(ovi), blog, socijalne mreže su najbolji primjeri.

Paid Media – svaki medij ili oglašavač koji kompanija plaća.

Kada potrošite mjesece ili godine na web sajt, da ne spominjem hiljade dolara, teško je se izmađi i sagledati stvari objektivno. Da li možete gledati na njega očima korisnika? Ili, možete li ga gledati na način na koji to čini Google?

Ako možete gledati svoj web sajt na način na koji to radi Google, vjerovatno ćete otkriti oblsti u kojima vaš sajt treba da se unapređuje. U tom duhu, objasniću kako možete stranicu gledati iz Google-ove perspektive, i kako možete targetirati oblasti kojima treba poboljšanje.

Prvo, Google pronalazi web sajt

Da bi mogao da "vidi" web sajt, Google prvo mora da ga pronađe.

Nakon što kreirate sajt, Google će ga u jednom trenutku pronaći. Googlebot, sistemski pretražuje (crawl-uje) web, pronalazi sajtove, sakuplja informacije sa sajtova i indeksira te informacije kako bi bile vraćene prilikom pretrage.

Možete pomoći Googlebot-u u tom procesu, i trebali bi. Ako uradite korake koje ću navesti niže, sajt će biti indeksiran brže.

• Prvo, kreirajte mapu sajta (sitemap) - mapa sajta je poseban dokument kreiran samo za pretraživače. Ako vašem sajtu nedostaje mapa sajta, neophodno je da je kreirate. WordPress korisnici mogu instalirati Google Sitemap Generator za lak ali efikasan način kreiranja mape sajta. Takođe, možete koristiti sajtove kao što je xml-sitemaps.com na kojima postoji mogućnosti generisanja mape sajta.
• Prijavite sajt na Google Webmaster Tools - Google Webmaster Tools (GWT) je "go-to" resurs za mnoge korisne informacije. Kao prvi korak, treba da dodate vaš web sajt na Google Webmaster Tools kako bi omogućili proces indeksiranja. Kada ste to uradili, vrijeme je da dodate mapu sajta (sitemap). U GWT, kliknuti na vaš sajt, zatim na "Crawl" i na kraju "Sitemaps". Ako ne postoji mapa sajta, potrebno je kliknuti na "Add/Test Sitemap" u gornjem desnom uglu, a zatim dodajte mapu sajta koju ste kreirali u prethodnom koraku.
• Idite još dalje - ako želite da odete još dalje, možete pitati Google da indeksira vaš sajt na Webmaster Tool URL submission page stranici.

Sada kada Google vidi vaš web sajt morate da saznate šta on "vidi" kada ga "pregleda".

Google ne gleda ono što je blokirano od strane robots.txt

robots.txt "govori" Google-u "možeš pogledati određene sekcije sajta, ali određene sekcije ne možeš".

Ako postoje fajlovi, sekcije ili direktoriji na sajtu koji su zabranjeni, Google će to poštovati i neće ih indeksirati. Kao rezultat toga, te stranice neće biti prikazivane u rezultatima pretrage.

robots.txt može biti jednostavan ili komplikovan, po vašoj želji. Preporučujem jednostavan pristup.

Sve što trebate je tekst fajl na vašem serveru sa nazivom robots.txt. Prije nego što Google pregleda sajt, provjerava koja su mu ovlašćenja za crawl-ovanje. Prije nego što ga crawl-uje, prvo će pregledati taj fajl.

Sledeći robots.txt će "reći", "Da, samo naprijed. Crawl-uj sve". To je zato što nema ništa navedeno posle "Disallow" naredbe.

User-agnet:*

Disallow:

Ako navedete nešto posle "Disallow:" onda Google neće indeksirati specificiranu stranicu ili direktorijum. Na primjer:

Disallow: /wp-admin/

Disallow: /images/

Disallow: /*?

Kako da znate da li na vašem sajtu postoji robots.txt fajl? Jednostavno ukucajte URL vašeg sajta praćen sa /robots.txt. Ako vidite stranicu sličnu kao na slici ispod, to je to, to je robots.txt fajl.

Možete provjeriti da li Google preuzima informacije iz robots.txt fajla provjerom na glavnom panelu Google Webmaster Tools naloga.

Ako ne postoji robots.txt fajl, Google jednostavno crawl-uje i indeksira cijeli web sajt. To može biti dobro. Ali ako postoje sekcije vašeg sajta koje ne bi željeli da budu crawl-ovane i indeksirane, trebali bi kreirati robots.txt fajl.

Korišćenje robots.txt fajla može biti odličan način da se blokiraju sekcije sajta koje dupliraju sadržaj. Na primjer, neki CMS (Content Management System) sistemi će kreirati nove stranice za komentare ili nepotrebne varijacije stranica. Ako se to dešava blokirajte ih u robots.txt fajlu.

Google gleda naslov stranice (title)

Nakon što provjeri robots.txt fajl, Google traži "bitan" sadržaj na vašem sajtu - naslov stranice (page title). To je meta tag, ograđen sa <title> u HTML kodu stranice.

Title tag se smatra "najvažnijim on-page SEO faktorom".

Evo kako Google vidi title tag:

• Google vidi cijeli naslov, ali je samo 65 prvih karaktera bitno. Tih 65 karaktera je ono što korisnik vidi kada se stranica pojavi na stranicama rezultata pretrage SERP (Search Engine Results Pages).
• Google vidi naslove svih stranica na vašem web sajtu, i poželjno je da oni budu različiti. Nemojte davati svim stranicama iste naslove.
• Google vidi ključne riječi u naslovu, ali ne želi da vidi prenatrpanost ključnim riječima. Ono što želim reći je, naslov treba da sadrži i druge riječi osim ključnih.

Google gleda opis stranice

Nakon što pogleda naslov, Google prelazi na opis stranice.

Opis stranice je još jedan meta tag, ovaj put ograđen sa <description> tagom.

Google indeksira description meta tag vašeg sajta, ali ga ne uzima u obzir pri rangiranju. Drugim riječima, nećete dobiti viši rang stranice kuckanjem nekog genijalnog description taga. On je tu za korisnike, i Google ga koristi kako bi im ga prikazao u rezultatima pretrage.

Trebalo bi da imate meta Description na svakoj stranici iako ga Google ne koristi kao faktor u rangiranju.

Potrudite se da napišete jasan Opis na svakoj stranici, koristeći do 160 karaktera, i što je najvažnije pišite to za ljude ali i za pretraživače.

Zapamtite! Ovaj Opis je vjerovatno jedina besplatna reklama koju dobijete na cijeloj planeti. Zato nemojte je protraćiti. Uložite vrijeme i iskoristite sve svoje vještine kreirajući Opis koji može uvećati vaš CTR (Click-Through Rate).

Google ne može vidjeti kako izgledaju vaše fotografije, ali zato gleda alt tag kako bi znao više o slici

Google je prilično dobar u pretraživanju svih stvari na web sajtu. On čak ima mogućnost pretraživanja po fotogorafiji.

Ali na vašem sajtu, alt tag u okviru img taga je ono što je stvarno bitno. To je ono što Google indeksira i vraća kao dio rezultata pretrage. Iako ne može da vidi šta fotogradija prikazuje, vidi šta je navedeno u alt tagu.

Alt tag je dio HTML koda svake fotografije na vašoj web stranici.

<img src="http://mojwebsajt.com/fotografija.png" alt="Fraza">

Fraza u gornjoj liniji je mjesto gdje bi trebali staviti jasan opis fotografije. Svaka fotografija treba da ga sadrži, i treba da bude takav da odgovara fotografiji.

U nekim CMS-ovima, alt tagovi se generišu automatski. Ponekad, oni to čine po nekom nasumičnom principu pa tagovi izgledaju otprilike:

alt="slika001"

alt="zaglavlje-jpg"

alt="CANON123"

Ovakvi alt tagovi su beskorisni.

Umjesto toga, trebali bi kreirati alt tagove za fotografije koji su opisujući, sadrže ključne riječi, tj. koji su korisni. Da bi ste bili sigurni da imate alt tagove, jednostavno pogledajte HTML kod stranice kako bi se uvjerili da li postoji kakav sadržaj pridružen alt tagu.

Takođe, bilo bi dobro provjeriti robots.txt fajl kako bi se uvjerili da nije onemogućeno crawl-ovanje fotografija na sajtu. Kada su fotografije uredno tagovane alt tagovima, pustite crawl-ere slobodno da pretraže ovaj važan izvor potencijala za rangiranje stranica.

Dobra praksa, ako npr. posjedujete sajt za online trgovinu, potrudite se da svaka fotografija proizvoda u alt tagu sadrži naziv modela ili serijski broj proizvoda.

Google pregleda sadržaj

Došli smo do najbitnijeg aspekta onoga što Google vidi... sadržaja.

Pod pojmom "sadržaj" podrazumijevam sve što je oslobođeno HTML koda i prikazano korisnicima u svoj svojoj dičnoj briljantnosti - bez ograničenja dužinom, sa svrhom da prenese moćnu, ubjedljivu i korisnu informaciju.

Svaku riječ na vašoj stranici Google vidi i indeksira. I što više sadržaja imate, to je bolje. Google ne pravi ograničenja koliko strana ima na vašem sajtu, on će crawl-ovati, indeksirati i vraćati kao rezultat pretrage. On doseže do svega.

Preporučujem da imate dosta sadržaja na svakoj stranici. Ne možete pogriješiti sa dosta sadržaja. Ali molim vas, potrudite se da je to kvalitetan sadržaj.

Ne samo da Google pregleda vaš sadržaj, on šalje svoj Googlebot kad god objavite novi sadržaj. Zato ja insistiram na kreiranju velikog sadržaja svake sedmice, i to predlažem i vama.

Zaključak

Gledanje na vašu web stranicu iz perspektive Google-a, može vam pomoći da izbacite rutinu opsednutosti istim starim stvarima.

Vrlo je vjerovatno da su Google-u važniji neki faktori od onih za kojima vi tragate. Ono što sam naveo gore su najvažniji od tih faktora.

Zašto ne bi izdvojili par minuta za svoj web sajt prelazeći svaki od gore navedenih faktora i probati uhvatiti pogled kojim ga Google vidi, jer to stvarno može unaprediti rangiranje vašeg sajta u Google pretragama.

Git je besplatan open source sistem kontrole verzija osmišljen da rukovanje malim ili velikim projektima sa fokusom na brzinu i efikasnost. Primarno se koristi za verzionisanje koda pri razvoju softvera, ali se može koristiti za praćenje promijena u bilo kojim fajlovima. To je distribuirani sistem kontrole verzija čija je glavna prednost brzina, integritet podataka, i podrška za distribuirane, nelinearne poslove.

Ono što izdvaja Git od ostalih rešenja je to da ima i distribuirani sistem kontrole verzija, što znači da svaki korisnik ima kompletnu kopiju podataka iz repozitorijuma smještenu lokalno na svojoj mašini. Ovo donosi nekoliko prednosti:

• Sve je lokalno, pa možete raditi offline
• Niste zavisni od jedne tačke ili centralnog servera koji se može srušiti i uništiti vaš projekat
• Zbog toga što ne morate da komunicirate sa centralnim serverom, procesi se odvijaju mnogo brže.

Šta je verzionisanje koda?

Verzionisanje, odnosno snimanje koda u centralni repozitorijum u kojem se bilježi svaka promjena kroz istoriju, jedna je od opšteprihvaćenih dobrih praksi u razvoju softvera svih vrsta i namjena.

Izvorni kod je centralni dio svake aplikacije. lzgubite li popis vaših zahtjeva ili rezultate testiranja, još uvijek ćete imati projekat koji razvijate. Možda nećete najbolje moći upravljati razvojem svoje aplikacije, ali bar nećete izgubiti ono što je do tada napravljeno. Gubitkom izvornog koda izgubili ste temelje vašeg projekta.

Nema koda, nema aplikacije! Zato je opravdano reći da je verzionisanje koda temelj i najčešće prvi korak u stvaranju dobro organizovnog razvojnog projekta.

Koncept se sastoji u sledećem: postoji jedan glavni repozitorijum za sve fajlove projekta.  Članovi tima proveravaju fajlove, rade izmjene i onda ih ažuriraju (commit). Version Control System (VCS) automatski bilježi ko je uradio izmene na fajlovima, kada su oni izmijenjeni i šta je novo u njima.

Sistem takođe traži od nas da pišemo male bilješke o izmjenema, tako da svako ko radi na projektu zna šta je urađeno i zbog čega. Svaki fajl takođe posjeduje i istoriju revizija tako da se u svakom trenutku možete vratiti na prethodnu verziju ukoliko nešto krene loše.

Bekapovanje fajlova je svakako jedna od najkorisnijih stvari koju možete uraditi i sprečiti gubitak vaših radova.

Grananje!

Grananje (branching) te povezivanje grana (merging) jedan je od najbitnijih funkcija sistema za verzionisanje. Grananje je postupak razdvajanja jednog stabla koda u dva odvojena stabla sa istim korijenom.

Zamislimo sljedeći scenario: razvijate aplikaciju čija prva verzija odlazi korisniku, a istovremeno nastavljate razvoj na novoj verziji koja će u jednom trenutku u budućnosti biti isporučena. Tokom razvoja te verzije zatražena je hitna promjena ili ispravka u aplikaciji koja je u produkciji, odnosno kod korisnika.

Kako će razvojni tim ispraviti grešku na isporučenoj verziji? Vjerovatno izvorni kod isporučene verzije negdje postoji i moguće ga je naći te na njemu ugraditi željenu prepravku.

Prepravku koju smo napravili na isporučenoj verziji, potrebno je napraviti i na verziji u razvoju. Korišćenjem branchinga opisani postupak značajno se pojednostavnjuje. Svaka isporučena verzija jedna je grana koda te se promjene na određenoj verziji svode na promjene pripadajućih grana.

Ako je potrebno promjenu nakon toga prenijeti iz jedne grane u drugu, to se radi postupkom spajanja (merging).

Merging verzija omogućava da gotovo jednim klikom miša prenesete sve željene promjene iz jedne grane u drugu, a da se pri tom sistem brine o konzistentnosti koda i rješava sve eventualne konflikte koji prilikom tog spajanja mogu nastati.

Paralelni rad na različitim verzijama aplikacije nije jedini razlog korištenja branchinga. Na većim projektima vrlo je čest pojam "feature branch". To je odvojena grana koda na kojoj se paralelno i nezavisno od ostatka projekta razvija jedna, najčešće relativno velika, osobina aplikacije.

Takva osobina odvaja se u posebnu granu kako zbog svoje kompleksnosti ne bi narušila integritet ostatka koda. Ponekad se za razvoj takve osobine formira i posebna radna grupa koja odvojeno od ostatka tima radi na toj osobini. Takve odvojene grupe nazivamo "feture crew".

Grananje se ne mora zaustaviti samo na jednom nivou i po potrebi može se hijerarhijski nadovezivati.

Koliko grana će imati pojedini projekat, zavisi o stvarnim potrebama. Svaka grana donosi dodatnu kompleksnost u radu i treba ih kreirati samo onda kada je to opravdano. Prevelikom količinom grana vrijeme potrebno za održavanje promjena među njima može biti veći gubitak od eventualnog benefita koji smo grananjem dobili.

AngularJS je frontend framework koji je razvio Google. To je struktuiran farmework napravljen na JavaScriptu i služi kako biste mogli napraviti dinamičke web aplikacije. On vam dozvoljava da koristite standardni HMTL i CSS, ali isto tako proširuje mogućnosti HTML-a. Angular komponente su jako korisne, i relativno lako ih je koristiti.

Angularov data binding i dependency injection eliminišu to da vi morate pisati puno koda. Angular dopušta da brzo i kvalitetno razvijete klijentski dio aplikacije, tj. "ono što korisnik vidi". Da bi aplikacija bila potpuna, ona mora imati i svoj backend i bazu.

Angular to ne pokriva. Uvijek se u kombinaciji sa Angularom koristi još neka tehnologija. Na primjer. za backend možete koristiti Javu, Ruby, C# itd.

Ukratko, Angular je sve ono što bi HTML trebao biti, da je razvijen za razvoj aplikacija. HTML je odličan deklarativni jezik za statičke dokumente. S njim ne možete razvijati logiku i aplikacije kao takve i tu dolaze spomenuti razni frameworci kao što je Angular, React…

Možemo reći da Angular pojednostavljuje razvoj aplikacija tako što daje jedan nivo apstrakcije programeru, ali to može uticati na fleksibilnost aplikacije. Angular nije rješenje za svaku aplikaciju, ali za većinu CRUD aplikacija (Create, Read, Update, Delete) jeste i više nego dobar. Nije dobar recimo za razvoj igara i GUI editora koji puno manipulišu DOM elementima.

One su potpuno različite od klasičnih CRUD aplikacija i one koriste neka druga rješenja. No, većina poslovnih aplikacija spadaju u tu definiciju u kojoj je Angular dobar. U svijetu mnoge IT kompanije koriste Angular za razvoj aplikacija, pa ako ga naučite, bez problema ćete dobiti posao u jednoj od njih. Potražnja za dobrim frontend developerima je velika. Tako da i to uzmete u obzir.

Od čega krenuti?

Uvijek je pitanje novih programera od čega krenuti učiti novu tehnologiju ili novi jezik? Naš odgovor je uvijek isti – od službenih stranica. Sve što trebate za početak se tamo nalazi, a tamo imate linkove na druge resurse.

Angular 2 i Angular 4 su slični u 99 posto stvari. Razlikuju se u par biblioteka i nekim sitnicama koje početnik ne može vidjeti niti razumijeti pa je taj tekst i dalje relevantan. Ipak, preporučujemo službenu dokumentaciju, te tutorijale na stranicama kao što su Udemy i slični.

Instalacija potrebnih komponenti

Da biste pokrenutli Angular, morate imati tri komponente, iako je dobro imati i Git. Prvo što vam treba je NPM (Node Package Manager) ili Bower, zatim Angular CLI, TypeScript te Git. Nećemo previše o Gitu pričati, no bilo bi dobro kada biste naučili šta je Git i njegovih par osnovnih komandi. Kad tad će vam trebati. Git je inače alat za verzionisanje, te ga između ostalog koristite i za skidanje projekata sa udaljenih repozitorija.

No, prvo instalirajte Node. Možete ga skinuti sa ove stranice. Kada ga instalirate, otvorite CMD ili Terminal i upišite komandu:

"node -v" (bez navodnika)

Da vidite koju verziju imate. Trebali bi imati najnoviju verziju 6.10+ i preporučljivo je s vremena na vrijeme ažurirati isti kako biste imali poslednju verziju. Nakon što ste instalirali Node, vrijeme je za instalaciju Angular CLI-ja. To je alat koji za vas kreira inicijalni Angular projekt sa svim postavljenim komponentama.

Ručna instalacija Angulara je izuzetno komplikovana i nema potrebe da to sami radite. Čak i iskusni programeri bi se pomučili s time. Stoga, nakon instalacije Node-a pokrenite u CMD-u naredbu:

"npm install -g @angular/cli" (bez navodnika)

Kada je završeno, otkucajte naredbu:

"ng – v" (bez navodnika)

Inače, ng je skraćenica koju ćete često koristiti, a označava zapravo "Angular". I da ne zaboravimo, za svaki slučaj, ukucajte još naredbu:

"npm install -g typescript" (bez navodnika)

Typescript je superset od JavaScripta i koristite ga u kombinaciji sa Angularom. Možete i bez njega, ali mi ga preporučamo i mi ćemo ga koristiti.

Znači, do sada smo instalirali NodeJS, TypeScript, AngularCLI i spremi smo za kreiranje početnog projekta.

Inicijalizacija Angular projekta sa CLI-jem

Kroz komandnu liniju (CMD) ili Terminal, pozicionirajte se u folder gdje želite kreirati svoj Angular 4 projekt. Jeste? Super. Sada ćemo iskoristiti AngularCLI za kreiranje projekta, a dovoljna vam je jedna naredba koja glasi:

"ng new ime-projekta" (npr. ng new my-First-App)

Pustite Angular da odradi svoje, te se nakon instalacije, prebacite u projekt koji ste kreirali sa naredbom:

"cd ime-projekta" (npr. cd my-First-App)

Nakon što ste to uradili, neophodno je pokrenuti projekt, a to ćete uraditi naredbom:

"ng serve"

Nakon što se sve odradi, vidjećete poruku tipa: "NG Live Development Server is running on http://localhost:4200". Dovoljno je da otvorite web pretraživač i u URL upišete "http://localhost:4200" (bez navodnika) i dobićete ekran na kojem će pisati App Works ili nešto slično tome.

Čestitamo! Upravo ste kreirali svoju prvu Angular aplikaciju!

Big Data se uopšteno odnosi na skupove podataka koji su tako veliki po obimu i tako složeni da tradicionalni softverski proizvodi za obradu podataka nisu u mogućnosti da preuzmu, upravljaju i obrađuju podatke u razumnom vremenskom roku. Big Data je kao termin nastao 2008. godine.

Ovi veliki skupovi podataka mogu uključivati strukturisane, nestrukturisane i delimično strukturisane podatke, od kojih svaki mogu da se prekopavaju za uvide.

U poslednje vrijeme sve više se priča o Big Data, kako je to posao budućnosti i slično.

Dimenzije Big Data

Često se spominju dimenzije Big Data. Kako tačno da znamo šta je, da li je relaciona baza od 10TB Big Data ili ne?

Često, Big Data karakterišu tri V:

• Volume (ekstremni obim podataka) – velika brzina rasta količine novih podataka i čuvanje postojećih dovodi do toga da se sada skladište stotine terabajta, pa čak i mnogo više.
• Variety (širok spektar tipova podataka) – (raznolikost podataka) više nije dovoljno čuvati samo struktuirane podatke, već i slike, podatke sa društvenih mreža, logove, senzorske podatke…
• Velocity (brzina kojom se podaci moraju obraditi i analizirati) – brzina kojom pristižu novi podaci je velika i veća je od brzine obrade podataka.

Ako neki podaci imaju ove karakteristike, onda možete reći da imate Big Data u svom sistemu. Sa razvojem inteligentnih uređaja raste i količina podataka koji oni generišu. Na primjer, jedan Airbas avion za jedan prosječan let izgeneriše 1TB senzorskih podataka, koji analizom mogu da poboljšaju kvalitet samog leta ili da spriječe kvarove prije nego se i dese. U principu, ako imate dovoljno resursa za skladištenje podataka, možete lako prikupiti podatke.

Neke firme su u mogućnosti da prikupe velike količine podatka, neke možda i imaju implementiran Big Data softver, a gotovo sam siguran da se prate zapadni trendovi ulaganja u nove tehnologije, da bi i neke firme već imale zavidna dostignuća.

Big Data je jako prisutna u telekomunikacijama, medicini, trgovini, proizvodnji…

Ekosistem Hadoop

Hadoop je jedna od tehnologija koja je blisko povezana sa Big Data. Projekat Apache Hadoop razvija softver otvorenog koda za skalabilno, distribuirano računarstvo.

Softverska biblioteka Hadoop predstavlja okvir koji omogućava distribuiranu obradu velikih skupova podataka preko klastera računara pomoću jednostavnih programskih modela. Dizajniran je da se skalira od jednog servera pa sve do hiljade servera, od kojih svaki nudi lokalno računanje i skladištenje.

Prednosti i nedostaci.

Mogućnost samog predviđanja i posjedovanja vrednih informacija prije svih je nešto što je danas vrjednije od novca.

Kao što je to prednost, javlja se i nedostatak na strani običnih ljudi, čiji se podaci sakupljaju u Data centrima raznih firmi. Postoji primjer u SAD-u, kompanija Target je stalno slala šesnaestogodišnjoj djevojci ponude za opremu za bebe i slično, što je zasmetalo njenom ocu koji je tužioTarget. Ispostavilo se da je devojka stvarno trudna, da je Target sistem sa preporuku odradio svoj posao. Posle toga otac je morao javno da se izvini. Ovo je jedan pomalo zastrašujući primjer korišćenja Big Data.

Postavlja se i pitanje etike u ovim slučajevima.

Naravno nije Big Data zlo, možda avion sa stotinu putnika ne padne u okean baš zbog Big Data ili se spreči ekološka katastrofa na bušotini nafte. Mislim da Big Data i softver za Big Data pružaju ogromne mogućnosti i da je sve na onima koji ih koriste.

Pokušaću na ovo pitanje odgovoriti kroz tekst Tim V. Noks (bestseler autoura) koji je na lijep način uspio da uđe u srž tematike.

Pitanje: Imam malu firmu, u kojoj radim ja sa još dvoje zaposlenih, a naši proizvodi se ne mogu prodavati preko Interneta. Da li mi je zaista potreban web sajt?

Timov odgovor: To je zaista dobro pitanje. U stvari, to je jedno od najvažnijih i najčešće postavljanih pitanja u digitalnoj eri poslovanja. Pre nego što odgovorim na pitanje, vratio bih se u prošlost kada mi je ovo pitanje prvi put postavljeno. Bilo je to otprilike 1998. godine, u periodu kada je Internet tek otpočeo svoj razvoj.

CSS (Cascading Style Sheets) je jezik koji se koristi za opisivanje izgleda Web prezentacija. Iako se najčešće primjenjuje u izradi Web strana i korisničkih interfejsa on-line aplikacija, CSS može koristiti bilo koja vrsta XML dokumenta.

U početku je na sebe ovu ulogu preuzimao sam HTML. Kako su vremenom sajtovi bili sve kompleksniji, kod je postao veoma nečitljiv i komplikovan za održavanje. Tada je postalo jasno da se mora uvesti neka nova metoda koja bi riješila ovaj problem. Rešenje je došlo sredinom 90-ih godina u vidu CSS-a, tada nazvanog CHSS.

Postoji više verzija CSS-a. Svaka od njih se nadograđivala na predhodnu i pružala nove mogućnosti. Do sada su izašle verzije CSS1, CSS2, CSS3 i CSS4. Verzija CSS4 ne postoji sama po sebi, ali postoji određeni broj modula četvrtog nivoa pa se zbog toga i ona pominje kada se govori o verzijama CSS-a.

CSS kod se u najvećem broju slučajeva nalazi u posebnom dokumentu koji se potom uključuje gde je potrebno. Ovo je ujedno i najbolja metoda rada sa CSS-om. Takođe, moguće je koristiti i CSS direktno u dokumentu čiji se dizajn menja. Ovo se može uraditi u zaglavlju dokumenta, ili u tagu elementa na čiji se izgled utiče.

KORIŠĆENJE

CSS stilovi se mogu nalaziti u zasebnom (eksternom, External) fajlu sa ekstenzijom .css, ili se mogu nalaziti na samoj html/php stranici (interni). Interni stilovi mogu biti definisani u zaglavlju stranice (u okviru head taga, Embeded), ili biti u samom html elementu (Inline).

Inline CSS - Najjednostavniji i najmanje preporučljiv način za upotrebu CSS. Koristi se ako je potrebno na licu mjesta (u samom HTML-u) izmijeniti neki već postojeći CSS stil ili zadati određeni izgled bez kreiranja stila. Nije fleksibilan, jer kod eventualnog mijenjanja stila, potrebno je više vremena da se pronađe i zamijeni. Ukoliko na sajtu postoji vše stranica sa istim podešavanjem, utom više posla.

Primjer:

<p style="color: #FF0000; text-align: center; ">Ovo je neki pasus</p>

Embeded CSS - CSS definisan u zaglavlju stranice je bolji način od prethodnog, ali i dalje može da predstavlja problem pri eventualnoj izmjeni. U tom slučaju dizajner bi morao svaku stranicu "ručno" da provjeri i izmijeni stil i samim tim troši više vremena. Ovaj način koristimo ako su nam potrebni stilovi za koje smo sigurni da ćemo ih koristiti samo na toj stranici.

Primjer:

<head>
<style type='text/css'>
body,td,th {
    font-family: Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif;
    font-size: 12px;
    color: #333333;
}
a:link {
    color: #006600;
    text-decoration: none;
}
a:hover {
    text-decoration: underline;
}
</style>
</head>

External CSS – Definisanje zasebnog CSS fajla je najpreporučljiviji način, jer pri eventualnoj izmjeni sadržaja CSS fajla, stil će se automatski mijenjati i za sve stranice. Stranicu možete da povežete sa .css dokumentom, tako što head tagu unesete sljedeći kod:

<head>
<link rel='stylesheet' type='text/css' href='putanja-do-css-a/stil.css' />
</head>

gdje je stil.css eksterni css fajl.

Iako se beneficije korišćenja CSS-a ne dovode u pitanje, on ima i par ograničenja. Različiti internet pretraživači interpretiraju kod na različite načine pa je neophodno koristiti različite metode kako bi se dobila doslednost izgleda.